Smatramo da muzika dosta utiče na način razmišljanja mladog čovjeka, pogotovo kada se radi o pravcima kao što su metal, pank i hardkor koji su, zapravo, dosta politični. U Crnoj Gori to, nažalost, ostaje samo svojevrsno utočište za ljude koji dijele slične poglede na svijet.
Crnogorska scena je bogatija za još jedan bend. M.K.Z.P. je bend koji sebe definiše kao trashcore, ali u njihovom stvaralaštvu možemo prepoznati primjese panka, treš metala i hardkora, sa veoma jakim socijalnim porukama. Porodično nasilje, ratovi, siromaštvo – samo su neki od problema na koje ovaj bend skreće pažnju. Njihov prvi album je izašao ove godine i trenutno rade na njegovoj promociji. Sem jakih poruka, ovaj bend je karakterističan i po tome što su njegovi članovi otac i sin – Velimir i Nemanja Grbović.
Kako je nastao bend M.K.Z.P. i ko je tvorac imena?.
M.K.Z.P je skraćenica od ,,mrka kapa zla prilika”. Nastao je u decembru 2016. godine. Mada sama ideja i poneki tekstovi datiraju već od kraja ’80-ih godina prošlog vijeka (što se nažalost pokazuje kao vječna aktuelnost) pa samim tim ne znam da li je previše pretenciozno reći da je već tad nastao, ali eto makar se začela ideja koja je zaživjela u decembru 2016. Niko od članova ne potpisuje muziku i tekstove iako ima svako svoj uticaj, pa tako ni samo ime benda nije stvar pojedinca u bendu nego zajednička stvar. Ime benda je inspirisano aktuelnom stvarnošću (a sve su prilike i budućnost neće biti sjajnija). I može se slobodno reći da je M.K.Z.P. sam sebi dao ime. Bend formiraju Zarun – bubanj, Grba – gitara i Vela – vokal. Iza sebe imamo smiljeni demo pod dirigentskom palicom Filipa Ferdinadija (Antonio Sančez i Kurvini Sinovi) u studiju ,,Gluva muva” u julu 2018. godine. Na poziciji bas gitare mijenjaju se Filip Ferdinardi i Pendo (Vrpca). Kao stalni basista dolazi Nikola Krušić – Krule (Beatz & Rhymes) u septembru 2021. godine. U tom sastavu snimamo prvi album pod nazivom ,,1″ u studiju Disorder u Nikšiću kod Bojana Dobrilovića.
Jedan veoma zanimljiv detalj kod vašeg benda jeste činjenica da su u bendu otac i sin. Da li onda možemo reći da je rokenrol bio dio Nemanjinog vaspitanja?
Zanimljiv na relaciji otac – sin u smislu komentara nekih Nemanjinih vršnjaka, nešto u stilu da bi voljeli da sviraju s ocem i sl. U muzičkom smislu ništa novo, ima bezbroj primjera u regionu i svijetu gdje binu dijele članovi porodice, tu je više stvar u ravnanju energije i muzičkog poimanja. Što se vaspitanja tiče, poenta je u tome da se djeca zaštite (ne da se zabrani), od današnjih nametnutosti (rijaliti programi, loša muzika itd.) i upute na prave vrijednosti (muzika, film ili bilo koja umjetnost). Pravi r’n’r je tu kao smjernica i spas budućnosti jednog mladog čovjeka.
Iako ste nov bend, vaši članovi su bili u mnogim drugim bendovima, pa tako možemo reći da su u mnogome doprinijeli crnogorskoj sceni. Koje crnogorske bendove biste izdvojili kao svoje uzore?
Da upravo tako, oni najbolje znaju kako je teško kroz to sve proći u poprilično maloj sredini. Velika je šteta što nije prepoznato to nadahnuće, iskrenost i ljubav od strane nekih institucija, pa da se ustupi nekakav prostor za djelovanje raznorodnih umjetnika. Jednostavno, otvoreni klub za svaku vrstu umjetnosti, pogotovo muzike, jer bez toga nema scene. To bi bila kopča i odskočna daska za svaki bend. Ovako, svako u svojoj sobi ili podrumu i udri, što i nije loše, ali ipak treba neki zajednički prostor da bi scena oživjela i naravno bila opipljiva. Za sada je pomalo utopijska i rasprši se brzo. Što se uzora tiče, žanrovski smo daleko od Crne Gore, ali poštujemo svaku iskrenost, pa bilo kojeg žanra muzika bila. I mi ih ne nazivamo uzorima, nego uzročno-posljedičnim bendovima zbog kojih zvučimo ovako.
Vaše pjesme karakteriše jaka socijalna poruka. Da li mislite da se na ovaj način može bitno uticati ili je ova vrsta muzike jedna oaza za one koje su svjesni problema u našem društvu?
Uticaćemo sigurno na ono iskreno i pošteno čeljade koje nema puno, a samo mu djelić nečega treba za osmijeh. I ako taj djelić pronađe kod nas, to je to, naša ,,misija” je uspješna. Bitniji uticaj teško, jer treba još iskrenosti i direktnosti da podupre istinu koja će doći kad-tad. Jer, kako jedan naš stih opisuje tu situaciju: ,,ovdje treba da stisneš zube istinu da kažeš”. Oaza, da nažalost. Ili možda neko slabo naseljeno mjesto. Ali nas ima koliko – toliko, što čekamo da se napokon probudi kritička svijest za početak. Smatramo da muzika dosta utiče na način razmišljanja mladog čovjeka, pogotovo kada se radi o pravcima kao što su metal, pank i hardkor koji su, zapravo, dosta politični. U Crnoj Gori to, nažalost, ostaje samo svojevrsno utočište za ljude koji dijele slične poglede na svijet. Međutim, u zemljama bivše Jugoslavije, Evrope, a i širom svijeta, ovi pravci su veliki pokretači bunta i progresivnih ideja.
U pjesmi ,,Leba i igara” ukazujete na problem da i kada se smijeni vlast, ekonomska kriza o(p)staje. Da li ćemo, kao društvo, nakon dvije smjene za manje od 2 godine, shvatiti sve ovo? Da li je, kao što kaže Pogonbgd ,,u vlasti problem što je vlast”?
Ta pjesma je nastala 2017. i dočekala je evo već treću vladu i samim tim potvrđuje puno toga. Prije svega, nepromjenjivosti promjenjivih vlada ili su možda sve iste, pitanje je sad (stani ili pani) ono hamletovsko. Dok ga odgonetnemo, za nas će možda biti dockan, ali mlađi nek se nadaju i obavezno da mijenjaju stvari. Podržao bih prije Pogonbgd da je “vlast problem jer je vlast”, nego onu ,,kakav narod takva vlast”, jer se ne mogu pomiriti s tim da smo toliko loši.
Kao što ste istakli u pjesmi ,,Crna Gora” iako imamo prelijepu prirodu, naša realnost je ,,suvi hljeb, ekonomska kriza, šalterske gnjavaže” i sl. Kako, po vašem mišljenju, pojedinac može nastojati da mijenja svijet i da utiče na svoju okolinu?
U toj pjesmi je opisan cjelokupan defekt našeg društva: od direktnog plana, poput uništavanja prirode, preko urušavanja duhovnog, pa i socijalnog i materijalnog, siromaštva. Što bi naš jedan prijatelj rekao, ,,kad se spustim na more i vidim natrpan kontejner i smeće na sve strane, odmah zapjevam refren te pjesme”. Pojedinac bi trebalo da se potrudi da za sebe i svoje bližnje napravi raj u svakom smislu (ima primjere svuda oko sebe kako ne treba da se radi) i da taj recept obavezno širi dalje. Bitno je da smo svi angažovani, jer ako se prepustimo, trebaće nam puno sreće. Ne bismo smjeli da se prepuštamo ničijoj milosti ili nemilosti.
Iza vas je prvi nastup na kom ste predstavili album prvijenac. Kakav su vam dalji planovi? Da li možemo očekivati vaš nastup na nekom od crnogorskih ili regionalnih festivala?
Prvim nastupom smo prezadovoljni. Prijem kod publike je bio odličan. Oduševljeni smo kako su nas ljudi prihvatili i zato im zauvijek hvala. Najvjerovatnije su se pronašli u pokojem stihu i energiji samog benda. Obožavamo žive svirke i kontakt sa publikom. Što se tiče festivala dobili smo poziv iz Užica da gostujemo na Ranč festu, što smo objeručke prihvatili i tim povodom pozivamo svakog ko ima volje i načina da posjeti 9. jula sjajno Užice. Mi nismo previše nametljivi likovi, pa se nešto previše i ne trudimo oko slanja mejlova festivalima. Idemo korak po korak, znači prvo Užice, pa onda će se i ovdje otvoriti nešto za nas. Trenutno, pored svakodnevnih obaveza, pripremamo materijal za drugi album koji planiramo da snimimo početkom 2023. godine.
(Izvor: www. portalkombinat.me)
